NOVOSTI
Đurđica Lucić o iskustvu boravka u Beninu
Srcem za djecu Afrike
U srijedu, 10. travnja 2013. učenici trećih razreda izborne nastave prisustvovali su predavanju Đurđice Lucić koja je svjedočila o iskustvu boravka u Beninu u Africi. U svom svjedočanstvu „Afrika u srcu“ približila je učenicima Gimnazije ljepotu skromnosti i jednostavnosti, a nakon živog svjedočanstva i autentičnih fotografija djece Afrike nitko nije izašao s predavanja ravnodušan.
Ostalim učenicima i profesorima koji nisu bili na predavanju Đurđica Lucić poručuje:
„Benin je mala država u zapadnoj Africi. Ima oko devet milijuna stanovnika. Kod naših misionarki, Marijinih sestara od Čudotvorne medaljice provela sam nezaboravna dva i pol mjeseca. Ono što sam doživjela zauvijek ostaje dio mene. Vidjela sam veliko materijalno siromaštvo, ali ogromno duhovno bogatstvo!
Kuće u selima su od blata prekrivene trskom, male, okrugle bez puno stvari. Ljudi spavaju na podnim prostirkama i samo rijetki imaju krevet, ali taj krevet nije za jednu osobu već njih osam spava na jednom.
Bunar s pitkom vodom u cijelom selu je samo jedan i najmanja djeca od pet godina pa do staraca, svi idu sa posudama da bi donijeli pitku vodu.
Nema tuša, nema slavine, nema struje, nema prozora, nema mesa, nema slatkiša, nema dovoljno odjeće i obuće..i jako,jako dugačak bio bi popis čega sve nemaju, ali ono što oni imaju većina nas je izgubila, a to je radost i velika zahvalnost za dar života. Iako danas nemaju mesa za jesti oni su sretni jer pojest će malo akasa(hrana poput palente ali bez okusa i mirisa). Kada uhvate štakora pojest će ga jer on je meso koje tako rijetko jedu. Plešu, pjevaju i vesele se tom neizmjernom daru života.
Ne mogu naći prave riječi kojima bih opisala ono što sam iskusila. Moja želja bila je otići i pomoći i to mi se ostvarilo. Ali ja sam od njih dobila više nego što sam im dala.Darom moje obitelji iskopan je bunar jer gdje je voda tamo je i život.Upoznala sam djecu koja bi žarko željela ići u školu, ali ne mogu zbog velikog siromaštva.Preko naših misionarki ljudi velikog srca postali su kumovi. Uz 100 Eura godišnje pomaže se djeci u školovanju. I dalje želim koliko mogu poticati ono dobro u ljudima i darove slati potrebnima u Afrci, a svi mi imamo više nego nam treba.
Doživjela sam radost djece kada su Marijini obroci otvorili kuhinju u selu Hondji. Sa samo 75 kuna hrani se dijete u siromašnim zemljama cijelu školsku godinu. Najviše me dirnulo kada sam dječaku koji je gol, bez obuće i odjeće dala zadnji bombon iz svoje torbe, a on ga je radosno podijelio s malim bratomi to tako da su na smjene „cuclali“ jedan bombon, i poslije mi veselo mahali.
Majka Tereza je rekla: „Ako ne možeš nahraniti tisuću ljudi nahrani jednog čovjeka."
Kada bi svatko od nas krenuo sa jednim čovjekom, promijenio bi se svijet. Znam da sve što učinimo je samo kap u moru, ali more ne bi bilo isto bez naše kapi. Hvala Vam svima koji imate srce za djecu Afrike Đurđica Lucić
