20. stoljece

20. stoljeće

Profesorski zbor požeške Gimnazije 1910. g.
Tomislav Jakić, Bauer Franjo, Kovačević Ferdo, Stavlenić Andrija, Galić Vjekoslav, Radovanović Luka, Ašner Gejza, Kovač Franjo, Kožar Martin, Koprinski Robert, Kuntarić Makso, Host Vjekoslav, Sarkotić Josip (direktor), Virag Aleksandar, Blažeković Đuro, Kondrat Adolf

Početkom 20. stoljeća, borba protiv mađarske vlasti očituje se u đačkom štrajku 1912., uperenom protiv Cuvaja i policijskog nasilja. Za vrijeme prvog svjetskog rata, potkraj godine 1914., u gimnazijskoj zgradi smještena je vojna bolnica.

Između dva svjetska rata broj učenika naglo se povećava: s 322 (1919.) do 626 (1939.). Zbog toga se proširuje školska zgrada nadogradnjom drugog kata 1939. Godine 1925. uvedena je nova obrazovna osnova, pa je tako Gimnazija pretvorena u realnu, umjesto dotadašnje humanističke.

Požeška Gimnazija nije prekidala rad ni u ratnom vihoru 1941. - 1945. godine, ali se nastava odvijala uz mnoge poteškoće.

Nakon II. svjetskog rata uvodi se socijalistički odgoj i obrazovanje, broj učenika raste, te školske godine 1948./49. Gimnazija ima najveći broj učenika u svojoj povijesti - 1197.

Školske godine 1956./57. Gimnazija postaje četverogodišnja škola sa završnim ispitom.

Niži razredi uključuju se u osmogodišnje osnovne škole.

Reformom školstva godine 1975./76., Gimnazija se nasilno ujedinjuje sa svim požeškim srednjim školama u Centar za usmjereno obrazovanje, a od 1. ožujka 1992. ponovo počinje djelovati kao samostalna škola.