POSJET ISTRAŽIVAČKOJ STANICI PETNICA

'Sumnjaj da bi razumio'

Zamislite školu bez ocjenjivanja, rangiranja, kurikula, gdje je jedina podjela na one sa i bez istraživačkog iskustva. Mentori su malo stariji od sudionika (bivši najuspješniji polaznici) i svi su ravnopravni, bez obzira jeste li srednjoškolac ili akademik. Ovdje se uspjeli i neuspjeli projekti jednako tretiraju, a lošije ekonomsko-socijalno stanje nije barijera za participaciju. Kriterij za sudjelovanje nisu svjedodžbe s prosjekom ocjena 5.0, već vaša zainteresiranost za stjecanjem novih znanja te spremnost i sposobnost za samostalni rad. Zvuči kao idealna Nigdjezemska, no ona je stvarna i zove se Petnica.

Potraga za buntovnicima, tvrdoglavcima koji vole, bez obzira na posljedice, kročiti u novo i otkrivati nepoznato.

Entuzijazam kao pokretač i održivač.

Naime, pružila mi se prilika da u subotu i nedjelju 20. i 21. veljače 2016. sa profesorima i ostalim učenicima požeških srednjih i osnovnih škola pod vodstvom Mislava Bošnjaka i Gorana Đurđevića  posjetim istraživačku stanicu Petnica, nedaleko od Valjeva u Srbiji.

Ovo je uspjelo zahvaljujuci grupi luđaka koja je bila spremna u svim mračnim vremenima ustrajati u tome. (Nikola Božić)Za mene, osobu koja više naginje umjetničkom nego znanstvenom tipu, posjet istraživačkoj stanici se nije učinio kao najkreativnji način provođenja vikenda, no nisam mogla ne pokušati. Čula sam i ranije za Petnicu i kako je svrha putovanja bila stručna edukacija kroz radionice iz arheologije, biologije, kemije, fizike i geologije, odlučila sam to sve uživo doživjeti.
Ova stanica postoji 33 godina samo zbog entuzijazma.
Istraživačka stanica Petnica (ISP) je nezavisna neprofitna organizacija osnovana 1982. na mjestu seoske škole. Regionalno je orijentirana, ali njena internacionalnost seže i na druge europske te vaneuropske zemlje. Provodi izvansustavno znanstveno obrazovanje učenika (osnovnoškolci i srednjoškolci), studenata i usavršavanje nastavnika u širokom spektru prirodnih, društvenih i tehničkih znanosti. Do sada su imali preko 3 300 realiziranih programa te 50 000 polaznika. Svoje programe i aktivnosti organiziraju u obliku seminara, tečajeva, radionica ili kampova u trajanju 3-15 dana tijekom cijele godine. Programe priprema tim stručnjaka iz preko 150 znanstvenih instituta i fakulteta. Ono što Petnicu čini Petnicom je taj bezuvjetni i uvijek prisutni entuzijazam zahvaljujući kojem ona postoji i dan danas.

U Petnici mladi ljudi nisu nevaženi brojevi na papiru, već glavni razlog uspješnosti ovoga centra.

Na putu za Petnicu smo posjetili Beograd, a u povratku smo navratili u Valjevo. Beograd je prirodni fenomen jer se nalazi na ušću dviju velikih rijeka - Save i Dunava. Nakon ovakvog fascinatnog grada je, kako je gospodin Božić rekao, teško oduševiti, no po meni je Petnica nadmašila Beograd.

Ovo izgleda kao da je netko svemirskim brodom spustio u Srbiju, da netko nije dobro preračunao rotaciju Zemlje i da je možda zaboravio da se ovo trebalo negdje malo zapadnije da se desi, ali desilo se ovdje. (Nikola Božić)

 Ne po sjajnoj arhitekturi ili veličini, već po pristupu. U velegradu me masa reklama, koje su se samo međusobno nadmetale, odrješito podsjetila na svoj kapitalistički mentalitet gdje sam im ja samo jedan +/- potrošač. No u malome mjestu, koje je dovoljno daleko da ima svoju autohtonost i koje je dovoljno blizu glavnom gradu da bude pristupačno, sam se iznenadila doživjevši odnos za koji sam mislila da postoji samo kao definicija u neostvarivim ideologijama.
Cilj Petnice nije proizvesti male znanstvenike, već naučiti mlade misliti svojom glavom.

To je pristup gdje ti nisi samo broj, već individua, jedinstvena i neponovljiva. Svijet se nagledao znanstveno-istraživačkih centara, no ovaj je poseban jer je prvotno namijenjen srednjoškolcima.

Samostalnost prije svega

 „Po muci se poznaju junaci“ – nije narodna poslovica uzalud rečena. Bili su svjesni da potiču princip obrazovanja koji je u opreci sa onim formalnim, ustaljenim. A kako je čovjek plašljivo biće kojem različito predstavlja nepredvidivost, a nepredvidivost opasnost, Petničanima su se već od početka nizale prepreke.
Nije sve što se servira preko medija takvo kakvo jest.
Među onim neizostavnim, koje su financijske prirode, pojavila se i prijetnja da će ih zatvoriti. Zašto? Jer nije u redu da se pojavi šaćica mladih koji razmišljaju svojom glavom dok nadmoćnici manipuliraju zatupljenom masom. Svjesna važnosti da očuva svoju nezavisnost, Stanica, koju financiraju država i mnoge zaklade iz inozemstva (kao npr. Europska investicijska banka), ne dopušta niti jednom donatoru donaciju veću od 35% godišnjeg troška. Onaj koji bi ulagao preko 35% bi postao većinski vlasnik i time dobio glavnu riječ, čime Petnica ne bi više mogla neovisno birati profesore. Tada bi izgubila svoj smisao i postala bi samo još jedna od mnogih škola.
'Zato' više nije odgovor!
Težnja samostalnosti se vidi i u karakteru programa – polaznici sami smišljaju projekt na kojem će raditi, a projekt može biti interdisciplinaran. A najvidljiviji pokazatelj po kojem znate da je netko bio u Petnici je izoštren mladenački um čiju radoznalost i neuobičajena pitanja više ne može zadovoljiti jedan 'zato'.

Interdisciplinarnost i ravnopravnost

Uzmemo li u obzir desetogodišnji prosjek, interesi za programe u Petnici su više-manje ujednačeni, a posebnost više je što su 56% polaznika djevojke. Znači, u opreci očekivanome, prirodoslovni predmeti ne dominiraju, a većinu mladih istraživača čine pripadnice nježnijeg spola, čiji je postotak u ovakvim krugovima obično jednoznamenkast. Ovdje se matematika cijeni jednako kao lingvistika, povijest kao biologija, a glavna zasluga za pokretanje takvih specifičnih programa ide bivšim polaznicima Stanice.

Biti ili ne biti... kritičan

Po našem je dolasku Nikola Božić održao predstavljanje o Stanici. Nikola je rukovoditelj programa i u Petnici je od srednjoškolske dobi. U svom je predavanju istaknuo:„Mi u Petnici ne pokušavamo od svakog polaznika napraviti znanstvenika, već nam je želja svakoga naučiti kritički razmišljati.“
Bilo bi vrlo loše ako bi svi dobri i pametni mladi ljudi završili samo u znanosti. (Nikola Božić)
Naime, kada čujemo za kritiku, obično nam je prva asocijacija vrijeđanje, no kritičko razmišljanje samo po sebi nije nešto negativno. Ono je sposobnost razdvajanja informacija na korisne i nekorisne i umijeće da situaciju sagledamo bezinteresno i razborito.
Kritičko razmišljanje nije potrebno samo u znanosti, već i u svim ostalim profesijama i općenito aspektima života.
Biti kritičan znači biti iskren prema samome sebi. Zato ovaj individualno orijentirani program procjenjuje te razvija kompetencije polaznika kako bi se svatko bavio onime čime će najbolje doprinositi zajednici. Znati kritički misliti nije obligatno samo u znanosti, već su bistre glave potrebne u svim ostalim područjima.

Strog, ali familijaran odnos

Svjesni propusta u redovnom obrazovanju gdje se stvara jaz između predavača i učenika, Petničani su odlučili u svome programu stati na kraj nasilnoj hijerarhiji. Treba poštovati profesorovo znanje i iskustvo, ali arogantan stav i manjak posvećenosti učeniku mogu uroditi nerazumjevanjem i slabom suradnjom.
Ne bojte se raspravljati s autoritetima. (Nikola Božić)
To se poštovanje mora zaslužiti jer diploma i s najprestižnijeg fakulteta je samo ispisani komad papira kojeg je potrebno opravdati sa nesebičnom spremnošću pomoći onome s nižom razinom znanja. Ovdje moraš prvo biti čovjek, pa onda intelektualac. Mislim da je pravi pedagog i pravi čovjek, koji se bavi mladim ljudima, uspješan kada u svakome, bez obzira na razliku u godinama, prepozna osobu i s tom osobom ravnopravno razgovara ne postavljujući se arogantno i visoko. (Nikola Božić) Naime, takva pedagogija zahtjeva veći broj profesora i mnogo više uložene energije, no ona je zato kvalitetnija i produktivnija. „Mladi talenti koji dolaze u Petnicu su djeca sa posebnim potrebama na jedan svoj poseban način. Mi moramo naći jezik kako ćemo sa svakim pojedinačno komunicirati jer ne postoji univerzalni jezik za to i zato je posao kojeg mi u Petnici radimo težak i zahtjevan, ali pun pozitivne energije i entuzijazma.“

Gleda se kvaliteta, a ne kvantiteta.

Oni koji jednom dođu u Petnicu, teško da se ponovno ne vrate. Među takvima je i Katarina Kovačević, učenica 3. razreda Treće gimnazije u Beogradu te polaznik i suradnik na seminaru o geoznanosti. Bilo je neobično imati vršnjakinju za predavača, ali je istovremeno bilo inspirativno osvjedočiti se kako godine ovdje doista nisu važne.
Kako i ona pohađa gimnaziju, zanimalo me koliko je nezgodno sa zaostatcima kada se jedan cijeli tjedan odvoji za proljetni seminar u Petnici (zimski i ljetni seminar nisu problem za školu jer se održavaju tijekom praznika). Katarina potvrđuje kako nije prelako, ali važno joj je da radi ono što voli:
„Nije problem ako dobijem 4 iz nekog drugog predmeta u školi kada se time neću baviti.“

Samostalno i univerzalno razmišljanje kao intelektualni evergreen

Jesu li nastojanja Petnice samo slova na papiru ili ona doista drže vodu? „U suštini, i Petnica ima mana, ali svi ovdje dolazimo s istim stavom, svi želimo nešto da naučimo. Mi ovdje kao pišemo neke radove, ali nije poenta da se završe ti radovi, nego da naučimo što više.
Naučit ćeš ono što ne znaš, a način razmišljanja će ti ostati. (Katarina Kovačević)
Nije poenta ako ja dođem ovdje na geologiju da ja studiram geologiju, već da ako naučim kako da razmišljam u geologiji, onda ću možda znati na pravi način da razmišljam u nekakvoj drugoj znanosti.“ Praktički, ako razviješ takvo razmišljanje, tvoje razumijevanje neke druge znanosti ne bi više ovisilo o tvojem znanju i upoznatošću s istim jer imaš intelektualni evergreen.

Kada bi barem svugdje bila Petnica

Sudjelovanjem na radionicama smo na konkretnim primjerima vidjeli kako se ova, meni još uvijek nestvarna ideologija Petnice primjenjuje. A kakvi su mentori-studenti? Strpljivi do te mjere da sam ja uspjela bez ozbiljinjih posljedica izvesti pokus iz kemije jer im nije bilo tesko n-puta ponoviti pravila i upute.
Zašto to sve izučavaju? - znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo.
-Potrebno je proučiti i razumjeti prošlost da bi se shvatila sadašnjost pa predvidjela budućnost.
Dosljedni jer poštuju vrijeme. Nevjerojatni jer bespogovorno i entuzijastično izvršavaju sve što je potrebno. I inspirativni jer te zainteresiraju za predmet na kojeg ni u snu ne bi pomislio, a to spontano uspijevaju jer ti pokažu njegove najbolje strane. Svatko od njih nas je uveo u svoju priču i pokazao nam što je u njima probudilo strast za tim predmetom.

• ARHEOLOGIJA

• Prikazan nam je proces arheološkog istraživanja sa svim svojim manama i prednostima. Jest, dugotrajan je i vremenske neprilike znaju zakomplicirati terenski rad, no zato rekonstrukcija prošlosti donosi zanimljiva i daljnim istraživanjima korisna otkrića, kao npr.da je Petnica po geografskom položaju svojevrsna plaža jer je na doticaju Panonije i Dinarida. Bilo je i konfuznih podataka, kao kada su na temelju antropološke analize kostiju 4 osoba, koje su našli u ranokršćanskoj crkvici u tvrđavi na petničkom brdu, došli do nekih pretpostavki da bi im upletanje biologa i njihova primjena genetike preokrenulo njihove već razrađene hipoteze.

• KEMIJA

• Podučavali smo se metodama rada u analitičkoj kemiji gdje smo radili pokus titracije magnezija. Tako smo iskusili rad s kemijskim spojevima i laboratorijskim posuđem. Također smo po principu destilacije vodenom parom iz kore naranče izvlačili etersko ulje koje čini samo 2-3% kore, što opravdava i visoka cijena. To izvađeno ulje (supstancu) smo analizirali kemotegrafijom.

• BIOLOGIJA

• Naučili smo kako odrediti krvnu grupu i doznali kako mogu postojati antitijela za bilo što, čak i za traperice. Odradili smo i ELISA HIV test sa umjetnom, laboratorijskom krvlju gdje smo utvrđivali tko je, a tko nije HIV pozitivan.

• GEOLOGIJA

• Upoznali smo se sa metodama geologije i radom geologa. Doznali smo da možemo predvidjeti tsunami jer se voda 30 min naglo povuče prije same katastrofe. Također smo saznali da ako je geotehnika kao podvrsta geologije postojala za vrijeme izgradnje tornja u Pisi, toranj ne bi bio kriv (nakrivio se zbog mulja ispod temelja, a geotehničarima je posao preventirati takve nepredvidivosti).

• FIZIKA

• Radili smo vježbe iz akustike (eksperiment u izoliranoj prostoriji – mjerenje brzine zvuka) i optike (Michelson-Morleyev pokus). Doznali smo da lovac naslanja uho na pod jer će tako do njega brže doprijeti zvuk kopita jer se zvuk najbrže širi kroz krutu tvar (npr. zemlja). Zaključili smo da treba paziti na sluh jer interval zvuka opada nepovratno i proporcionalno s godinama.

Nema lutrije bez listića

Ako vam se Petnica zbog svoje nevjerojatne ideologije ukazala kao nešto nedokučivo i neostvarivo,  onda se varate. Od Petnice te dijeli samo jedna ispunjena prijavnica (no kompleksnije je prirode jer podrazumijeva autobiografiju, preporuku profesora i esej na zadanu temu u oko 700 riječi). Nakon što su radionice završile, Nikola Božić je s nama održao otvorenu diskusiju gdje smo razmjenivali dojmove pa nam je, između ostalog, ispričao vic o Muji koji je svake večeri molio Boga da dobije na lutriji. Vrijeme je prolazilo i ništa od dobitka na lutriji da bi se naposljetku Bog obratio Muji u snu sa ovim riječima: „Bona Mujo, uplati tiket!“ Činjenica jest da stručni tim u Petnici odlučuje koga će primiti, ali ti odlučuješ hoćeš li se prijaviti. Neke tvoje želje će se podudarati sa tvojom sudbinom, a neke neće, ali ako ne pokušaš, onda je jedno sigurno - nijedan san ti se neće ostvariti. Prilika je ovdje i ti ju možeš prigrliti ili odbaciti.
Odlučan stav, samostalan rad i razboritost = darovitost čiji je krivac Petnica.
Petnica vam neće dati lijepo dizajniranu diplomu koja će uokvirena i postavljena na zidu skupljati prašinu. Osim što će najuspješniji radovi završiti u Petničkim svescima, Petnica će u vama probuditi i poduprijeti odlučan stav, samostalan rad i razboritost koju vam nitko ne može oduzeti. Petnica će vas ohrabiti potičući vas da sumnjate. Sumnja nije znak nepovjerenja već dokaz kako ti je stalo, da stvari ne prihvaćaš zdravo za gotovo. Razumjet ćeš tek kada budeš sumnjao. Kao što umjetnici imaju umjetničku slobodu, tako je sada u tvojim rukama znanstvena sloboda. Hoćeš li učiniti nešto fenomenalno ili ćeš talent zakopati u zemlju ovisi isključivo o tebi, stoga što još čekaš?

Srednji vijek danas, srednji vijek sutra?

U sklopu dvodnevnog izleta u Istraživačku stanicu Petnica, provela sam intervju s Vigorom Majićem - direktorom Petnice.

*Otkud tolika hrabrost i potreba da pokrenete nešto kao što je Petnica?

Posebno osvježenje za gimnazijalce koji samo uče teoriju, crno na bijelo.

„Ja mislim da se ne radi mnogo o hrabrosti, da među ljudima koji se bave istraživačkim radom uvijek postoji potreba da nešto novo pokrenu, ispitaju neku svoju ideju. Zato mislim da je sasvim prirodno, da je sasvim normalno što je u jednom momentu Petnica nastala jer jednostavno uočilo se da učenici srednjih škola nemaju dovoljno informacija o znanstveno-istraživačkom radu ako se nime misle baviti. Što ih tu čeka? To nije kao na filmu, što je u formi karikature: ili ste imali neke zle znanstvenike koji uništavaju cijelu planetu ili ste imali nekog genija kojem je svaka riječ na mjestu, tako da kada se pokušao napraviti jedan takav program, to tako divno funkcionira da su reakcije škola bile fantastične. Taj posao funkcionira spontano kao kada u umjetnosti radite neko fino djelo ili neku glazbu pa onda vidite da to lijepo zvuči.“

*Zašto ste toliko fokusirani da kod polaznika Petnice razvijate i potičete kritičko razmišljanje?
„U praksama nekih vrsta škola u drugim zemljama nastavnici su utrenirani da potiču kod učenika originalno razmišljanje i čak pod cijenu da učenik ima ideju koja je pogrješna, ali da ohrabruju te ideje. Mislim da kod nas u pedagoškoj pripremi nastavnika mi to nismo obuhvatili. Nastavnika je dovoljno podučiti da je 'ne znam' dovoljno dobar odgovor kojeg nastavnik može dati, ali da je najbolji  odgovor 'ne znam ,ali pokusaj ti naći neki odgovor pa da sutra o tome razgovaramo'. I mislim da je tu velika stvar ohrabrivati sumnju, ohrabrivati kritiku, ohrabrivati vlastito razmišljanje ma kakvo bilo. Treba vježbati malo tu glavu i sve što se u njoj nalazi da analizira različite pristupe jer kada ćete ako ne ćete u tim godinama? Sadašnji je sistem takav da vi imate napisano u udžbeniku pa onda to naučite da reproducirate, ali to uopće ne razvija vlastito razmišljanje, a to je jako važno jer moraju na istoj strani biti nastavnici i roditelji. I roditelji moraju ohrabiti djecu da razmišljaju svojom glavom i da nekad kada predlože nešto što u roditeljskom iskustvu nije dobro, možda će iskustvo te djece biti dobro. Ne mora se ponavljati isti obrazac. Ali to nije lako. Najlakše je ići po šabloni.“

*Otkud vam inspiracija za takvom novom, drugačijom pedagogijom?
„Nažalost, to nije novi način pedagogije, to je najstariji način pedagogije. Praktično, u staroj Grčkoj u Platonovoj akademiji se njegovao taj način razmišljanja da studenti moraju imati svoj stav o nečemu i da moraju sami doći do ideje, da oni trebaju stvoriti zaključak gdje će im profesor samo pomagati navodeći ih na to i mi smo taj antički, prvi oblik pedagogije poslije zamijenili u kasnijem periodu tih mračnih srednjih stoljeća kada smo pravili škole koje su bile dogmatske, vezane uz crkvu i samostane gdje se radilo reproduktivno, učilo se napamet iz knjige. Onu metodu koju nam je antika dala za razvijanje kreativnosti mi smo tada zanemarili i po tom modelu uglavnom pravili škole koje danas imamo. Neke su se pokušale mijenjati poslije toga, ali većina nije.“

*Mi smo onda, s obzirom na intelektualnu sferu, još uvijek u srednjem vijeku – ne dopuštamo individualnosti i kreativnosti da prođe kroz sistem i da naruši barijere formalnosti.

„Jer je to lakše. Jednostavnije je ocijeniti što je točan, a što netočan odgovor i nastavnici po inerciji žele imati jednostavan sistem da im nitko ne bi zamjerio da su previše subjektivni, ali oni TREBAJU biti subjektivni, fleksibilni, da imaju jedan potpuno drugi pristup da ohrabruju učenike, ali onda se bune roditelji, onda traži uprava škola da se umjesto razgovora daju testovi. Prava pedagogija je mnogo kompleksnija. Samo se treba sjetiti što se pokazalo kao dobro i kvalitetno i nastaviti s tim.“

*Znači, treba se ponovno, kao što su antički uzori to radili, tretirati učenika ne kao broj, koji uđe i izađe iz učionice, nego kao individuu. To jest teško, ali je bolje jer samo tako vidimo onu posebnost, ono drugačije što nosi svaka individua, svaki učenik i vi to upravo i radite. I zato ste imali toliko prepreka, krenimo od onih financijskih. A vi jako držite do te svoje samostalnosti. Ali otkud tolika snaga da idete naprijed unatoč toj nepredvidivosti jer vi na početku godine ne znate hoćete li imati dovoljno sredstava da financirate godinu, stoga otkud tolika hrabrost?
„Sada je puno lakše nego što je bilo ranije zato što ima puno ljudi koji su prošli kroz Petnicu i lakše nam je kada smo s njima skupa kada donosimo odluke tako da tu nije potrebna neka velika hrabrost. Jednostavno, potrebno je stvar pokrenuti da se počne vrtiti kao gruda snijega, kada je dovoljno velika i kada je kotrljate, ona raste i to je sa svakom institucijom, sa svakim projektom, sa svakom idejom otprilike tako.“

*Vi sada već imate veliku akceleraciju pa je sada puno lakše sa tom grudom.
„Upravo to. Neka inerkcija onoga što je dosad razvijeno osigurava da stabilnije funkcioniramo, da budemo prepoznati kao nešto što je dobro i time što nismo locirani u nekom velikom gradu, što nismo u Beogradu, daje nam neku dodatnu slobodu jer su političari daleko.“

Petnica nije predaleko od Beograda, tako da mogu relativno brzo doći predavači, ali je dovoljno daleko da ima svoj mir i autonomnost.
 

*Što vas je gurnulo da idete naprijed kada je gruda bila na početnom stanju, kada nije bilo nikakve akceleracije?
„Meni je teško to reći jer trebam pitati ljude koji su ovdje bili od početka, ali to je krenulo kada se je vidjelo da postoji veliko interesiranje, puno je ljudi htjelo sudjelovati u tome. Vidjelo se da je to nedostajalo nekakvoj praksi koja je postajala u obrazovanju. Jednostavno je otkriven jedan nenaseljeni prostor gdje se može lijepo raditi i mislim da je to bilo odlučujuće. Moguće da nama u obrazovanju postoje neke stvari koje nisu pokrivene dobro i gdje bi se nešto kao Petnica moglo napraviti, ali vjerojatno postoje još neki prostori gdje se samo čeka da se pokrenu.“

 Druge institucije, potencijalne „nove Petnice“ se samo trebaju gurnuti, da dobiju svoju akcelelaciju.

*Kako sada mladi koji žive na različitim kontinentima, govore različite jezike, njeguju različite kulture, kako se oni mogu unatoč svim tim razlikama kompaktno ujediniti u jednu grupu mladih znanstvenika kojima zaista ništa nije granica da razmjenjuju svoje ideje? To mi još uvijek zvuči nestvarno i zanima me kako je znanost taj univerzalni most koji povezuje apsolutno sve?
„Znanost je i radoznalost. Da biste se time bavili, morate biti radoznali. A onda kada ste radoznali, onda nije jedino ta stručna strana ono što vas interesira, onda vas interesiraju i drugi ljudi, onda vam je veoma atraktivno upoznati druge ljude sa drugom tradicijom, onda vam je veoma atraktivno da proširite krug prijatelja s onima koji žive daleko, onda vam je veoma atraktivno naći ljude koji razmišljaju na neki drugi način i vi u stvari imate jednu pozitivnu želju prema tome. Naravno, postoje oni koji to nemaju, ali oni ne žele ići na takve programe jer oni ne žele da putuju u druge zemlje i oni su potpuno zadovoljni da ostanu u svom kraju tako da vi u startu imate one koji dolaze jer su radoznali, one koji uživaju u tome da vide jedan različit krug ljudi s kojima će moći dijeliti jednako interesiranje prema nekim pitanjima i problemima.“

*Jako me iznenadilo što ste uočili onu veliku rupu koju ima skoro svaki obrazovani sustav – to što nas se ne uči kritički razmišljati. Nažalost, od nas 'brojki' ne traže da budemo drugačiji nego samo da pokorno i poslušno slijedimo formalnost i procese. Vi ste u sam fokus stavili da naučite polaznika kritički razmišljati. Otkud vam ta ideja, kako ste uspjeli uočiti tako nešto što se provlači kao problematika kroz mnoge obrazovne sustave, ali što nitko nije konkretizirao i rekao aha, to je problem, idemo proiv toga, idemo razvijati kritičko razmišljanje?
„Moderna tehnologija i moderni istraživački rad, od medicine do istraživanja svemira, od mikroelektronike do matematike zahtjeva ljude koji su kreativni. Vi morate formirati istraživače koji kritički razmišljaju. Dobri fakulteti, dobri istraživački centri u svijetu upravo rade na taj način tako da tu nije bilo potrebno izmisliti nešto novo već samo primijeniti tehniku i metode rada koji se koriste u onim centrima koji su dobri i to proširiti. Vjerujem da postoje mnoge škole koje to žele da primjene, no upozoravamo da je to mnogo teže od uobičajenog načina rada jer zahtjeva veći mentalni napor, veće fokusiranje i možda i više vremena koje treba provesti u radu s učenicima. Sa ovako velikim školama i napornim programom, gdje vi u stvari nemate mnogo vremena da sa učenicima razgovarate na način koji potiče njihov kreativan ili kritičan pristup, morali bi da značajno smanjite količinu gradiva da ostavite prostora da se može razgovarati o onim važnim, esencijalnim stvarima.“

* Imamo okvire, ćelije koje moramo poštovati. Tek s manjim brojem učenika funkcionira takav pristup jer ne može ići jedan profesor na tridesetero učenika, ali tako se mora zbog sustava i zbog same kvantitete.
„Jeste, nisu nam ruke potpuno slobodne.“

*Kako na konkretnim primjerima potičete to kritično razmišljanje osim što polaznicima dajete da samostalno rade svoje projekte?
„Suština je u tome da je prilika da se samostalno radi projekt težak izazov, nije nimalo jednostavno jer te projekte koje učenici rade čine samostalno, to su njihovi projekti. To nisu vježbe koje postoje ovdje i koje svake generacije dobiju spočetka da rade ponovno. Ti njihovi projekti mogu u samom početku biti nerealni, kompleksni i jako neizvodljivi i upravo kroz taj razgovor kako od jedne lijepe ideje učiniti jednu realnu ideju, vi morate kritički da analizirate svaki korak koji je napravljen i kroz to da učenik, student sam da shvati kako takvu analizu može sam primijeniti na neke druge stvari i da razlikuje što je ostvarivo, što nije ostvarivo. To se radi tijekom studija, a mi to radimo u Petnici s uzrastom srednjoškolaca.“

*Dakle, treba prihvatiti ono realno, ona ograničenja koja imamo, ali ne odustajati od svoje ideje već i dalje imati malo onog idealizma. Znači, prvi korak, tj. samo formiranje ideje projekta u Petnici više vuče prema onom umjetničkom, pjesničkom, kada se nešto apstraktno figuralizira kroz jedan praktičan projekt koji je unutar mogućnosti učenika, vremena i svih ostalih čimbenika koji obuhvaćaju sav taj proces?

„Točno tako. I morate osigurati da taj proces traje, da to ne bude jednokratno.

*Ako se naučiš kritički razmišljati, to ne znači da onda moraš biti znanstvenik. Bilo bi previše znanstvenika kada bi svatko iskoristio svoj potencijal za biti znanstvenik. Tu se onda može povezati kako je kritičko razmišljanje, koje mnogi strogo vežu uz znanstvenike, zapravo neizostavno kod bilo kojeg drugog profila zanimanja i osobe. Recimo, umjetnik isto treba kritički razmišljati, kao i komunikolog ili onaj koji se bavi humanističkim znanostima, i oni trebaju tu smjernicu. Ali zašto se baš kritičko razmišljanje može provući od znanosti, s kojom smo ga obično isključivo povezivali, da ispadne da ona zapravo treba svugdje?
„Mi živimo u jednom veoma složenom i dinamičnom okruženju. To više nije onako jednostavna zajednica kao što se živjelo u predhistoriji gdje ste imali mala sela i jeli ste slične stvari. Mi danas živimo u jednom dinamičnom društvu koje se mijenja neprekidno i vama je potrebno da imate sposobnost donošenja dobrih odluka, što ćete kupiti kada odete u supermarket jer tu imate ponudu neusporedivo veću od onoga što je vama potrebno i ta ponuda se mijenja i kada dođete za 6 mjeseci, za 2 godine, bit će neke potpuno nove stvari.
Samo je promjena stalna – zato je neophodno u ovakvom suvremenom i dinamičnom okruženju imati razvijeno kritično razmišljanje.
Kada se odlučite za odjeću, ono što jedne godine imate kao izbor, naredne godine imate nešto drugo i upravo današnji život vas tjera da imate razvijene mehanizme kritičkog mišljenja, da biste opstali u tom okruženju jer ne ćete se inače moći snaći u njemu dobro ili će manipulirati vama ako nemate tu distancu. Za razliku od situacije prije stotinu godina ili dvjesto vi nemate jedne novine koje čitate, vi sada imate desetine i desetine stotina novina ili elektronskih medija kroz koje možete vidjeti što se dešava oko vas, ali one vam daju različite informacije i vi različito vrednujete te informacije i ako nemate filtere i mehanizme da se usredotočite na nešto što je dobra odluka, vi ćete biti zbunjeni.“

„Ja sam iz Petnice i ja se mogu oduprjeti manipulaciji medija i ropstvu suvremenog čovjeka.

*Petnica nas zapravo izoštrava da u ovom kapitalističkom društvu, gdje kvantiteta izbora zbunjuje, da ne dopustimo da od nas rade zbunjene ovce koje samo slijede marketinške trikove, nego se izgrađujemo u individue koje promišljeno razmišljaju. Samo je promjena stalna i Petnica nas prilagođava s njenom dinamikom.

Pregledano puta: 15513

SVE TEME U FOKUSU