MATURALNO PUTOVANJE U BEČ, BRATISLAVU, PRAG I DRESDEN

Avantura (gimnazijskog) života

Autor: Marija Lešković, 4.d

Ne tako davno, dana 24. kolovoza 2016., iz gradića koji se Požega zove, maturanti Gimnazije, Požega, generacije 2013./2014., krenuše na najiščekivanije putovanje svoga školovanja. Ne, to ne bijaše napuštanje ove malene, više ruralne nego urbane sredine u zamjeni za veći i zanimljiviji grad studiranja, već je riječ o jednom i jedinom maturalnom putovanju.

Nego, dosta patetike izražene imperfektom. Činjenica jest da je pred nama maturantima posljednja godina našeg zajedničkog druženja, a to samo po sebi izaziva nostalgiju. Zato sam beskrajno zahvalna onima koji su pokrenuli tradiciju odlaska na maturalac, jer višednevno putovanje s ostatkom razreda prekrasna je prilika za međusobno zbližavanje, ali i zajedničko upoznavanje drugih dijelova svijeta. Idilični gradovi, odlična ekipa, bajkoviti krajolici – zvuči kao recept za raj, ali i kao podloga za jednu veličanstvenu priču. U ovoj priči nema vještica ni divova, a ne spominju se princeze ni prinčevi, no za jednu bajku nisu potrebni vilinski prah ni zlatne krune (a nama su i one češke bile previše), već otvoren um i veliko srce.

A ovo je naša bajka po poglavljima (danima):

Dan 1
Lijepu našu napustili smo ulaskom u susjednu Mađarsku koja nas je čak i u prolazu zaintrigirala svojom poviješću. Prve je Hrvate na naše prostore dovelo petero braće i dvije sestre, a Mađare je, prema legendi, u Mađarsku vodila mitska ptica Turul, čije smo veličanstvene skulpture uočavali na više mjesta diljem države. Naše prvo odredište bio je Beč, a činjenica da je taj grad proglašen najboljim gradom na svijetu za život dovoljno govori o zadovoljstvu kako građana, tako i njegovih posjetitelja. Zbog toga mi je vjerojatno bilo neobično „probaviti“ informaciju da je baš to područje, iz razdoblja Rimskog carstva, činilo granicu tada nazvanom „civilizacijom“ (sa suprotne strane živjeli su barbari). Nakon što smo se upoznali sa Sacher tortom, legendarnim carem Eugenom Savojskim, slavnom caricom Sisi, dvorcem Schönbrunn i arhitekturom Friedensreicha Hundertwassera, nastavili smo putovanje prema Bratislavi i tamošnjem hotelu.

Dan 2

Razgledavanje Bratislave prošlo je u znaku zadovoljstva i oduševljenja jer smo se ondje osjećali kao kod kuće. Ugodni ljudi, bogata kultura, pristupačne cijene i izvrsna hrana – razlozi zašto Bratislavu nije bilo lako napustiti. No morali smo, jer nas je Prag, središte našeg putovanja, dozivao.

Dan 3
Prag ima najmanju stopu nezaposlenosti u Europskoj uniji što dovoljno govori o njegovoj razvijenosti, a najveći zoološki vrt u Europi i muzej legendarnog boemskog pisca Franza Kafke još više doprinose našem oduševljenju.

Dan 4

Dokaz da se neki grad može izdići i nakon najradikalnijeg stradanja jest Dresden, grad na istoku Njemačke. Osim što nas je oduševio muzej likovne umjetnosti kojega smo razgledali, mentalitet građana Dresdena, kojeg karakterizira aktivizam, odlična organizacija i neiscrpna ambicija, pokazao nam je da "feniksu velikog srca" ne treba dugo da se uzdigne i iz najvećeg pepela. To nije bilo nimalo lako, jer ne baš tako davno su sve te fascinantne građevine bile sravnjene s tlom.

Dan 5
Nastavili smo s razgledavanjem Praga i osvjedočili se raznolikošću njegove arhitekture. Nakon nezaboravnog ručka na brodu, gdje nismo samo plovili Vltavom, već smo istovremeno slušali i skladbu pod istim imenom, posjetili smo i muzej Franza Kafke.

Dan 6
U povratku smo posjetili Kutnu Horu, staro rudarsko naselje 60 km udaljeno od Praga koje se nalazi na popisu UNESCO-ve svjetske baštine. Usput smo navratili u kapelicu u okolnom prigradskom naselju Sedlecu koja je izgrađena od kostiju pokojnika.

Naime, kako se radi o "bajci", brojni stereotipi su neizbježni, no naša je priča već od samog početka drugačija. Slijede „mitovi“ koje smo barem mi opovrgnuli našim primjerom, pa pročitajte zablude koje obično vežemo uz „Dane M“:

#1 Europske metropole su jedan sasvim drugi svijet
Po mentalitetu, jeziku i standardu da, no neke stvari, kao što je arhitektura, zajedničke su Zagrebu, Beču, Pragu i ostalim srednjoeuropskim gradovima jer ipak nas je nekoć povezivala Austro-Ugarska Monarhija.

#2 Prag je "vrh"!
Ova europska metropola na fotografijama izgleda krajnje atraktivno, a uživo vas može samo još više očarati. Zato nije ni čudo što je Prag neizostavno odredište brojnih maturalaca. Ali oduševljenje prestaje kada vam je u programu obilaženje svih tih kulturnih spomenika i to – pješice. Bilo bi u redu da ih je bilo samo nekoliko u programu, no Prag ima zanimljivih odredišta koje morate vidjeti kao Požega kružnih tokova, a gimnazijalci ne smiju ostati uskraćeni za takvu opću kulturu. Slažem se da treba što je više moguće razgledati ovaj grad, no to baš i nije pametno sa 150 srednjoškolaca koji, prevaljujući sve te kilometre, nikako da dočekaju onih 1-2 sata slobodnog vremena koji se ionako potrate na traženje i konzumiranje ručka. Savjet: ako ne želite dobiti upalu mišića, već uživati u slobodnom vremenu, onda pripazite koju turističku agenciju odabirete.

#3 Voda u Pragu je skuplja od piva
O cijeni vode ovisi mjesto na kojemu ju kupujete. U velikim trgovinama bi cijena piva znala biti podjednaka cijeni vode, no i vodu se moglo i u maloprodaji pronaći za pristojne cijene. U krajnjem slučaju, koštat će vas 50 centi ulazak na toalet (koji se plaća doslovno svugdje) gdje si možete iz slavine natočiti pitku vodu.

#4 Profesori samo budu nužno zlo
Jeste li možda zaboravili da su jednom i ti naši profesori bili naših godina i da su i oni odlazili na maturalac s istom željom kao i mi sada? Bili profesori stariji ili mlađi, zabava je uvijek zagarantirana, jer kada ne stoje ispred ploče i kada vas ne tjeraju da pišete domaće zadaće, oni oslobode onog „srednjoškolca u sebi“, zbog čega ih počnete doživljavati kao svoje vršnjake.

#5 Turistički vodiči su dosadni
Ako tako mislite, onda niste upoznali Krunu. Neki se znaju žaliti da bi im crno–bijela snimka zasjedanja Sabora bila zanimljivija od njihovog turističkog vodiča, no naš Kruno, osim što nam je na zanimljiv i originalan način interpretirao povijesne činjenice, također je bio i moralna podrška tijekom dugih obilazaka europskih metropola.

#6 Dobar provod ovisi o odabiru mjesta i novcima
Uvijek se nađu oni sretnici kojima 18. rođendan pada na maturalac, a među njima sam i ja. Iako je najočitiji odabir mjesta slavlja bio disko ili tako nešto, sudbina se sa mnom odlučila malo poigrati. Zbog komplikacija s prijevozom, 18. sam zamalo dočekala u tramvaju, a od toga me dijelilo 6 minuta. To jest neuobičajen doček, ali koliko čudno zvuči, toliko je bilo i zabavno, a očito i nezaboravno. Dobra zabava, dokazano, ne ovisi o mjestu niti o prostoru, već o ljudima koji su s tobom.

#7 Poželjet ćete sve to još jednom proživjeti

Iako smo na maturalcu htjeli ostati još koji dan duže, vjerujem da u dubini duše ne želimo reprizu jer, kako bismo mi Slavonci za naše kolo rekli, „da je veće, onda ne bi valjalo“. Neke stvari su savršene baš takve kakve jesu i zato sada ponosno zatvaram još jedno poglavlje svoga života puno lijepih uspomena te započinjem novo, jer maturalac jest završio, no prava avantura je tek počela.