Članak » Bezgranična (kre)aktivnost
BOŽIĆNE AKTIVNOSTI KRUG-ovaca
Bezgranična (kre)aktivnost
Novi laptop, novi mobitel, biciklističke tenisice ili sivi kaput. Tipične želje za Božić, zar ne? U cijeloj toj skromnosti zaboravim da sam dobila svoj poklon i daleko prije odmatanja vrpce sa šarenih kutija. Očito je potrebno obići bolnice u kojima je djeci uskraćeno i zdravlje i obitelj da shvatim kako je smanjeni broj darova ispod jelke najmanje božićno razočarenje.
Sa željom da i ovog Božića učine nešto posebno, KRUG-ovci su predvođeni profesoricom Verom Ćuže-Abramović osmislili projekt u kojem će svoje vrijeme i kreacije posvetiti onima kojih se rijetko sjetimo čak i na blagdan zajedništva. Vođeni krilaticom ZAJEDNIŠTVO i odlučni u tome da što kvalitetnije realiziraju ambicioznu ideju, pozvali su PožArt i Spin Valis na suradnju. Nakon oduševljenog odaziva, nakon nekoliko tjedana akcija je započela.
Zajedništvo kao krilatica.
Marionete ili simboli zajedništva?
Sve je krenulo od radionice čarapiranja. Zajedno s prikupljenim, ali i dobivenim materijalom od strane Spin Valisa, zajedno s PožArtovcima, otpadne tkanine, među kojima su pretežito bile rasparene čarape, transformirali smo u nešto čarobno. Možda se te lutkice ne mogu uspoređivati s barbikama, no njihova je jednostavnost sa svim svojim nesavršenostima zračila nečime oku nevidljivim. U nastojanju da osvijestimo gimnazijalce o važnosti samih ljudi naprema luksuznih stvari u njihovim životima, drveni smo bor, načinjen od dasaka i doniran od Spin Valisa, okitili s personificiranim tkaninama i postavili u hol škole. Nekima je taj prizor izgledao kao utjelovljenje dominacije nadređenih nad zatupljenom masom jer su im te lutke nalikovale na marionete, ali takvo razmišljanje samo naglašava otuđenost društva i potrebu da se promijenimo na bolje.
KRUG-ovci u bolnici
Međutim, akcije tu nisu stale. Posjetili smo štićenike Udruge Mi kojima smo poklonili božićnu čestitku koju je izradio PožArtovac Domagoj Krip te bojanku za čiju su realizaciju zaslužni KRUG-ovci, posebno Petar Vračić (3.b). Naime, te im darove nismo samo uručili, već smo ih zajedno s njima koristili, što je rezultiralo spontanim i veselim druženjem. Dan nakon toga posjetili smo pedijatrijski odjel Opće županijske bolnice Požega s namjerom da s ručno izrađenim lutkama, čestitkama i bojankama te s KRUG-ovcem odjevenim u Djeda Božićnjaka barem malo usrećimo djecu kojoj bolest ne dopušta da provedu Božić s najmilijima.
U znak zahvalnosti, KRUG-ovci su sponzoru Spin Valisu poklonili božićne ukrase izrađene od istog materijala kao i lutke. Međutim, članicama PožArta Snježani Mekić-Delić i Maji Smoljanović nikada se nećemo moći dovoljno zahvaliti za njihovu pomoć, no barem im možemo obećati da ćemo i mi „uskočiti“ njima kada im zatreba koja ruka.
Materijalizam vs. prave vrijednosti
Nakon ovih iskustava upitala sam se: koji je uistinu moj poziv? Da se toliko udubim u ostvarivanje uspjeha da ne vidim one kojima sam potrebna? Da ravnodušno prolazim kraj ljudi u potrebi sa stavom „ma netko drugi će im pomoći“? Da postanem toliki materijalist kojem je vrhunac darivanja kupovanje skupog predmeta? Da postanem toliko sebična da samo ekonomski isplativ posao smatram dostojnim svoga vremena? Zašto si kompliciramo i izbljeđujemo živote ako smisao blagdana, ali i postojanja nije ono koliko nekretnina posjedujemo niti koji automobil vozimo, već osobe s kojima dijelimo našu ljubav? Prestanimo, za početak, djecu učiti krivim vrijednostima dajući naglasak na kvantitetu poklona ispod bora. Njima ionako ne trebaju pokloni, već naše vrijeme, mi. Stoga budi drugačiji, budi inspiracija. Ne dopusti da materijalizam i s tobom upravlja kao što glumac koncima upravlja marionetom.
Autor: Marija Lešković, 4.d
