Članak » Najsjajnija zvijezda hrvatska
Danica ilirska
Najsjajnija zvijezda hrvatska
Poprilično je lako našim generacijama razvijati svoj materinji jezik, a mi ga, možda baš zbog te privilegije, zanemarujemo. Jeste li se ikada zapitali kako je bilo našim predcima koji su cijenili tu ljudsku vrijednost, a nisu ju imali priliku razvijati jer je to jednostavno bilo zabranjeno? Osvrnimo se na tu, ne tako daleku, prošlost…
Ja vjerujem da će ljubav i žuljevite ruke uvijek graditi i nikada uništavati. – riječi su Ivana Mažuranića, ali i geslo iliraca koji su zaista dali sve od sebe kako bi formirali hrvatski identitet i sačuvali njegovo jedinstvo.
Naime, u doba kada se borilo za naš materinji jezik, ilirski je pokret bio od velikog značenja. Njegov vođa, Ljudevit Gaj, objavio je 1835. godine na današnji dan prvi broj Novina horvatzkih s književnim prilogom Danica ilirska, u kojoj su se nalazila brojna djela s istim ciljem – pozvati narod na borbu za svoj jezik.
Ta borba nije bila laka, ali je bila vrijedna svakog napora.
Danica ilirska
Danica ilirska je prvi hrvatski književni i kulturni list koji je kao tjedni književni prilog uz „Novine horvatzke“ izlazio u Zagrebu od 10. siječnja 1835. do 1867. uz povremene stanke. 
Pokretač joj je bio ilirac Ljudevit Gaj sa svojim najvjernijim suradnicima Dragutinom Rakovcem, Ljudevitom Vukotinovićem, braćom Ivanom te Matijom Mažuranićem i Vjekoslavom Bubukićem.
Ona je donosila zabavne i poučne književne priloge te povijesne događaje koji su u obliku budnica, davorija i poskočnica bile središnje glasilo hrvatskog preporodnog pokreta.
Tako je u 10. broju Danice (14. ožujka 1835.) objavljena budnica Antuna Mihanovića "Horvatska domovina", koja je bila zaslužna za afirmaciju štokavštine i Gajeva pravopisa u hrvatskom jezičnom standardu jer je to bio prvi objavljeni prilog pisan prema njihovim pravilima.
Time je Danica krenula svojim novim putem, gdje od 29. broja (25. srpnja 1835. ) Gaj uvodi štokavštinu kao književni jezik te mijenja naslov u Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, koji je potrajao sve do 1836., kada se je preimenovao u Danica ilirska, sve do 1843., gdje se je ipak vratila na prvotni naziv zbog zabrane korištenja ilirskoga imena.
Borba za svoju kulturu i borba za svoj jezik je zaista bila zahtjevna, jer je u buđenju hrvatske nacionalne svijesti i stvaranju njene osobnosti bilo mnogo prepreka. Hrvati su se svim srcem i snagama trudili stvoriti i sačuvati barem svoj identitet, s kojim su se s razlogom ponosili.
Čim bude Hrvatska više učila i radila, tim će više znati, više valjati, i tim će si također prokrčiti put sigurniji za bolju budućnost svoju. - poruka je Ljudevita Vukotinovića koja je očito snažno utjecala na ostale ilirce, jer njihov rad i volja koju su u to ulagali zaista je dala hvale vrijedne rezultate.
Jer nije uvijek važno je li netko svome narodu ostavio djela krajnje vrijednosti, nego je li nešto učinio kada je narodu najviše trebalo.
I oni su to itekako učinili.
„Hura! Nek' se ori i hrvatski govori!“
Poslušajmo stoga Mažuranićeve riječi, da u ovoj zemlji, ako je prodamo, neće kosti naše mirno počivati, i nastavimo se boriti za ono što su naši ilirci započeli. Hrvatska je danas samostalna država koja ne ovisi o volji i odlukama bečkoga ili nekog drugog dvora, ali u tome se i krije najveća opasnost, jer sada zapravo mi sami svjesno gasimo nemirnu iskricu hrvatskoga jezika…
Čemu još čuđenje oko tog samouništenja kada, posebno mi mladi, kao da se trudimo u svim vrstama komunikacije koristiti što je moguće manje hrvatskih riječi i izraza i zamijeniti ih sa što je moguće više tuđica koje nam zaista nisu neophodne.
Počnimo stoga cijeniti ono za što su se naši predci izborili jer biti dosljedan svojem materinjem jeziku je upravo ono što nas čini posebnima i jedinstvenima!
Budimo na trenutak pjesnici i promotrimo snažno simbolično značenje Danice ilirske kao Danice, najsjajnije i najblistavije zvijezde, koja osvjetljuje noćno nebo na zapadu i istovremeno u zoru vjerno i brižno sjaji na istoku, podsjećajući nas na nedavnu tamnu noć i nanovo nam osvjetljujući pravi put.
I dok nam Danica još uvijek svijetli, borimo se za ono što nas čini Hrvatima, baš kao što su to radili ilirci i nakon zabrane njihovog imena.
Zalažimo se za naš jezik još snažnije i hrabrije jer mi, za razliku od iliraca, možemo stati pred cijelim svijetom i ponosno, bez ikakvog straha, reći da smo Hrvati! I poput Gaj uzviknuti: „Hura! Nek' se ori i hrvatski govori!“
Citati
Ljudevit Gaj: „Još Hrvatska ni propala dok mi živimo, visoko se bude stala kad ju zbudimo."
Vjekoslav Babukić: „Svaki narod ponosi se svojim jezikom i drži materinji jezik za najmiliji, najslađi i najjači. I blago svakom narodu koji se ponosi svojim materinjim jezikom jer taj će živjeti na vijeke i njegovoj slavi neće biti konca.“
Ivan Mažuranić: „Nije visok, tko na visu stoji, nit' je velik, tko se velik rodi, već je visok, tko u nizu stoji i visinom nadmašiva visine, a velik je, tko se malen rodi, al' kad padne, golem grob mu treba.“
VRIJEDNO ZA PROČITATI:
Mali katekizam za velike ljude – Dragutin Rakovac
Citati Ivana Mažuranića
Općenito o Vjekoslavu Babukiću (našem požeškom ilircu)
Hrvatski narodni preporod
