Članak » Prošlost ispred ili iza nas
Predavanje o Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju
Prošlost ispred ili iza nas
Domovinski rat i ratni zločini - tema oko koje je teško ostati objektivan i priča koju uvijek iznova slušamo, ali koja je prava istina? Priliku da poslušate sudski utvrđene činjenice o zločinima počinjenim u ratovima na području nekadašnje Jugoslavije od 1991. do 2001. imali ste na predavanju u knjižnici koje se održalo 8. prosinca 2015. Tema predavanja bila je „Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)“, a održali su ga Josip Ivanović i Nikola Puharić iz Inicijative mladih za ljudska prava.
Haag je središte MKSJ-a kojemu je cilj suočavanje sa prošlošću koje obuhvaća: utvrđivanje činjenica, suđenje za ratne zločine, satisfakcije žrtava te institucionalne reforme. MKSJ je UN-ova ustanova koja
se sastoji od sudskog vijeća, tužiteljstva i tajništva.
Rat na prostoru bivše Jugoslavije je sa sobom odnio 140 tisuća života i milijune progonio iz njihovih domova. Prošlost se ne bi trebala „prekopavati“, no Haag provodi ta suđenja kako uzročnici te agresije sa svojom slobodom ne bi prkosno „plesali“ pravdi pred očima. Većina osuđenih su srpske nacionalnosti (92 od 161 optuženika), a među njima postoji jedan čovjek kojeg je teško neistaknuti. Riječ je o Milanu Babiću, Srbinu koji se je dobrovoljno predao sudu priznavši svoju krivnju i iskazavši kajanje. Njegova poruka koju smo poslušali s videa podsjetila nas je da ovaj rat nije željela jedna cijela nacija, već samo neki njezini nemoralni pojedinci: „Molim moju braću Hrvate da oproste svojoj braći Srbima. Preklinjem svoj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti te će dobro suosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojima sam i sam učestvovao.“
Haag nije savršenstvo, već i on čini pogreške, no činjenica je da je dosljedan svojim pravilima i da njega ne bi bilo, istina nikada ne bi izišla na vidjelo. Iako zatvorska kazna zločincima koji su nam oduzeli bližnje i razorili dom ne vraća izgubljeno, ali zato brani postojanost ljudskog morala.
„Shvatio sam da samo kroz naše međusobno razumijevanje i pomirenje možemo imati šansu da živimo kao ljudi.“
Ovo predavanje nas je podsjetilo na odgovornost koja se nama mladima i narednim generacijama prepušta, jer mi odlučujemo hoćemo li našim sunarodnjacima pružiti ruku prijateljstva i pomirenja ili nastaviti „tradiciju“ patološke i sebične mržnje.
Također i svi vi ostali odlučujete želite li konačno oprostiti i otvoriti se prema boljoj budućnosti ili ćete i dalje živjeti u prošlosti i dopuštati mržnji da vam razdire srce.
