Članak » Šutnja (ni)je zlato
Na završnoj manifestaciji projekta "Živim život bez nasilja" MUP-a RH održana debata na tezu "Šutnja je zlato"
Šutnja (ni)je zlato
Završna manifestacija u sklopu projekta "Živim život bez nasilja" Ministarstva unutnjih poslova Republike Hrvatske održana je 24. studenog 2011. na Veleučilištu u Požegi. Programu su nazočili učenici, roditelji, nastavnici i ravnatelji te predstavnici Policijske uprave požeško slavonske na čelu s načelnikom Nikolom Jankovićem, požeški župan Marijan Aladrović i potpredsjednik Gradskog vijeća Požege Marijan Cesarik.
Debatni klub In Medias Res raspravlja treba li priijavljivati svaki oblik nasilja
U Hrvatskoj je svakih 15 minuta nad jednom ženom počinjeno nasilje
Program je počeo govorom Nikole Jankovića, načelnika Policijske uprave požeško-slavonske. U 10 mjeseci ove godine prijavljeno je 138 nasilnika, u našoj županiji, a troje od njih je zadržano u pritvoru od 6 mjeseci do 5 godina. Naglasio je kako je više od polovice prekršaja počinjeno pod utjecajem alkohola. Janković kao glavne žrtve smatra djecu koja proživljavaju traume, gube samopouzdanje i zbog bespomoćnosti razvijaju bijes u sebi. Na tu temu, požeški Centar za socijalnu skrb i Obiteljski centar održali su niz predavanja u školama te upoznali oko 1500 učenika, nastavnika i roditelja s navedenom problematikom kako bi preventirali nasilje. Nakon Jankovića, govore su održali i dr.med. Marijan Cesarik te župan Marijan Aladrović koji je ujedno i otvorio priredbu. Kako je u svakoj županiji odabran jedan sportaš koji javno podupire akciju, u Požeško-slavonskoj to je Antonio Furić, aktualni europski prvak u body buildingu, koji je sve nazočne pozvao na život bez nasilja.
Treba li prijaviti svaki oblik nasilja?
U programu su sudjelovali i članovi našeg debatnog kluba „In medias res“ koji su debatom „Šutnja je zlato“ raspravljali o tome treba li prijavljivati svaki oblik nasilja koji susreću u školama i što će se dogoditi u oba slučaja. Afirmacijska grupa je žestoko branila svoje stavove zašto ne treba prijaviti nasilje. Kao glavne argumente iznijeli su činjenice kako prijavljivanjem nasilja žrtva postaje još većom žrtvom, da su šutnjom žrtve zaštićene te da prijava donosi više štete nego koristi. Osuđivački su se i osvrnuli na sustav u Hrvatskoj nazivajući ga tromim jer ne poduzima što može kako bi zaštitio Šutnjom pomažemo samo nasilnicima!
žrtve i kaznio nasilnike. Za glavni primjer uzeli su svima dobro poznat slučaj Luke Ritza u kojemu je za zlostavljanje rezultirano ubojstvom jedan počinitelj kažnjen s godinu dana zatvora, a drugi nasilnik sramotnom kaznom od šest mjeseci uvjetne kazne. Također su spomenuli i slučaj učenika Mate Klobučara koji je prijavio svako zlostavljanje policiji, ali tako je postao još veća žrtva nasilja. Negacijska grupa se zalagala za prijavljivanje svakog oblika zlostavljanja da to ne bi preraslo u nešto više, kako bi smanjili opću prihvaćenost nasilja i omogućili sustavu da djeluje. Naglasili su kako šutnja nipošto nije zlato jer se njome nije moguće izboriti za tuđa i vlastita prava te da šutnjom pomažemo samo nasilnicima. Prijavljivanjem nasilja sustavu žrtvi se šalje poruka da nije sama, pružena joj je potpora i ne zataškavaju se ozbiljni problemi u društvu.
Vidjeti nasilje, a ne reagirati isto je što i sudjelovati u nasilju
Program je dodatno upotpunjen nastupima Brass quinteta, Tamburaškoga komornog ansambla te Mješovitog zbora Glazbene škole Požega, a i požeški SKAD pod ravnanjem Tomislava Čmelara izveo je igrokaz na temu nasilja. Odabrana su i nagrađena 3 najbolja likovna učenička rada.
Razni oblici nasilja u školama, u obitelji i na ulici jedan su od najvećih problema današnjega društva u cijelome svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Društvu je potrebna reakcija, prevencija i suzbijanje ovoga ozbiljnog problema.
Autor: Tatjana Kostić, IV.c
