Članak » U društvu je sve lakše
Intervju s Martom Šojat, bivšom učenicom škole
U društvu je sve lakše
Dobro raspoložena, nasmijana i komunikativna. Ona je Marta Šojat, studentica 5. godine psihologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Zanimala su me njezina razmišljanja o čarima i zamkama studentskog života. Razgovarale smo u ugodnom ambijentu gimnazijske knjižnice nakon vrlo posjećenog predavanja koje je održala za sve zainteresirane učenike naše škole, a takvih je bilo mnogo. Evo što mi je rekla…
Školski novinari Luka Solina, Mateja Ostojić i Vanessa Lukas u društvu Marte Šojat
Bok, Marta, kako se osjećaš nakon ovog predavanja? Je li bilo treme?
Osjećam se odlično! Treme nije bilo, zaista sam uživala prenoseći svoje znanje i savjete srednjoškolcima jer znam kako je meni to bilo važno kad sam bila u vašoj poziciji.
Koji smjer si išla?
Išla sam Prirodoslovno-matematičku gimnaziju.
Jesi li ostala u kontaktu s razrednim kolegama?
Pa, moram priznati, ne u velikoj mjeri. Nađe se tu i tamo koja kava, ali nažalost većina je otišla drugim putevima.
Odakle interes za psihologiju?
Interes se rodio tijekom srednjoškolskog obrazovanja. Željela sam se baviti zanimanjem koje pomaže ljudima koji su u nevolji, a ne volim ni igle ni krv pa medicina nije bila opcija. Osim toga, oduvijek me zanimalo na koji to način ljudi razmišljaju, kakav je njihov mentalni sklop, što uzrokuje ovakvo ili onakvo ponašanje….
Iako si pričala o tome, zanima nas kakav je bio osjećaj doći u velik grad? Jesi li lutala ulicama Zagreba?
Svakako! Inače mi orijentacija u prostoru nije jača strana, stoga sam se prvih par mjeseci često gubila. Sva sreća što postoji Google Maps!
Spomenula si kako živiš u stanu. Živiš li s cimericom ili sama?
Živim s cimericom, ali zbog različitih obveza ne viđamo se prečesto. Ne bojte se suživota s drugom osobom, u društvu je sve lakše!
Što misliš, iznenade li se novopečeni studenti načinom studentskog života?
Možete se upecati u zamke. Ako ne organiziraju dobro vrijeme te usklade fakultet i ostale hobije na dobar način, često će fakultet platiti cijenu. Treba uvijek znati da bi završavanje studija trebalo biti na prvom mjestu!
Koliko često se vraćaš u rodni grad? Isplati li se vremenski te financijski?
Dolazim otprilike jednom svaka dva mjeseca. Isplati se i vremenski i financijski, pogotovo uvođenjem ovog besplatnog vlaka. Dođem petkom navečer te budem do nedjelje poslijepodne. To je sasvim dovoljno vremena za druženje s obitelji i prijateljima.
Jesi li ikada pala kolokvij ili ispit? Kakav je osjećaj bio reći to roditeljima?
Dogodilo mi se to nekoliko puta. Nije bilo nikakvih problema jer su moji roditelji uvijek bili otvoreni i puni podrške. Njima to nije predstavljalo problem, znali su da sama znam rasporediti svoje prioritete te da sam odgovorna za svoje postupke.
Gdje se vidiš u budućnosti?
Iako sam se ranije željela baviti kliničkom psihologijom, u zadnje vrijeme se više usmjeravam na zapošljavanje u nekoj tvrtki kao savjetnik-psiholog.
Misliš li da se time imaš priliku baviti u Požegi ili se vidiš u većim gradovima?
Nažalost, Požega, kao mala sredina još ima mnoge stereotipe prema ljudima koji posjećuju psihologe i zanimanju kao takvom. Trenutno, onog čime se ja želim baviti nema u Požegi, ali vidjet ćemo što budućnost nosi sa sobom.
I u konačnici, što je bolje- srednja škola ili fakultet?
Uh, to su dva potpuno različita perioda života. Iskreno, meni je bolji fakultet jer imaš razne mogućnosti za razvijanje svojih interesa i sebe kao osobe. Također, zreliji si i odgovorniji te bolje razumiješ svijet u kojem živiš, a time i samoga sebe.
Hvala na ovom razgovoru, nadamo se da će biti još prilika za susret.
Čvrsto vjerujem u to, hvala vama!
Autor: Mateja Ostojić, 3.b
