Članak » Požeški gimnazijalci u Karlovcu
250 godina postojanja Gimnazije Karlovac
Požeški gimnazijalci u Karlovcu
Povodom obilježavanja 250 godina postojanja Gimnazije Karlovac, 27. siječnja 2017. godine, naši gimnazijalci otputovali su u taj grad kako bi bili dio druženja i suradnje najstarijih srednjih škola Republike Hrvatske.
U petak, 27. siječnja, predstavnici sve 4 generacije naše gimnazije krenuli su na put prema Karlovcu, gradu na 4 rijeke. Na gostovanje su nas vodile Vanda Louč, profesorica matematike i Duška Galić, profesorica hrvatskog jezika. Krenuli smo rano, u 6 ujutro, no ipak smo bili dovoljno odmorni da dobro iskoristimo vrijeme koje smo proveli u autobusu. Pjevali smo, kartali se, jeli, zezali, razmišljali kakvi su domaćini, škola, drugi gosti, grad, pripremljeni program.
Nakon par sati putovanja stigli smo u hladni Karlovac. Pri izlasku iz autobusa, mogli su se čuti uzdasi i žalbe kako je prohladno i klizavo, ali i fraze poput „Napokon smo došli!“ i „Kad idemo na ručak?“ Pri dolasku dočekali su nas učenici karlovačke gimnazije koji su nas ljubazno pozdravili i odveli u „malu školu“, jednu od dvije zgrade njihove gimnazije. Tamo smo našli svoje domaćine, razmijenili brojeve mobitela i dobili poklon-paket. Paket se sastojao od akreditacije sa imenom, majice Noći muzeja, prospekte vezane za karlovačku gimnaziju te ručno rađeni sapun ili balzam za usne. Nedugo zatim, srdačnu dobrodošlicu su nam izrazili i profesorica Snježana Štranjgar, glavna organizatorica događaja i ravnatelj škole Damir Mandić. Nakon pozdravljanja i zahvaljivanja gostima na dolasku, ali i učenicima domaćinima na pomoći, pročitan nam je program te dane upute za naredna 2 dana. Učenice Franka Amančić (gitara) i Maja Radočaj (violončelo) su nam odsvirale skladbu Labud, C. Saint-Saënsa, a učenici Filip Žaja i Laura Pribanić su nam kratko predstavili škole koje su sudjelovale u programu. Nakon toga smo se uputili na nastavu.
Svaki učenik išao je na nastavu sa svojim domaćinom. Imala sam tu sreću da sam bila smještena kod Ivane, prijateljice koju znam par godina, a koja me odvela na sat engleskog jezika. Sat je bio nadasve neobičan i zanimljiv, isprobavali smo speed-dating. Sat je bio ispunjen razgovorima na engleskom, smijehom i kamerama tamošnjih školskih novinara koji su po školi tražili nas goste kako bi snimili naše (ne)snalaženje u novom okruženju. Razgledavanje nas je zatim odvelo natrag u malu školu gdje smo bili na plesnoj radionici kod 4.e, razreda matematičara koji su vježbali plesove za tradicionalnu maturijadu. Tako smo lagano otplesali iz škole i zaputili se prema Ivaninom domu gdje smo proveli nekoliko sati. Ručali smo, odmorili se i spremili za večernji program.
Povodom Noći muzeja zaputili smo se u galeriju „Vjekoslav Karas“ na izložbu Put u prošlost prirodoslovlja i obrazovanja gdje je održana i kreativna radionica litografije. Program Noći muzeja održavao se i u samoj gimnaziji. Program je obuhvaćao plesne, glazbene i dramske točke, svakojake radionice te predstavljanje raznih zbirki, od zbirke učila kabineta za fiziku do digitalizirane gimnazijske baštine. Po završetku razgledavanja uistinu bogatog i raznovrsnog programa, sa domaćinima smo se zaputili u razgledavanje lokalnih ugostiteljskih lokala.
Iduće jutro, 28. siječnja, još jednom smo posjetili malu školu gdje se održavalo predstavljanje ostalih škola. Predstavile su se sve prisutne škole: Srednja škola Pavla Rittera Vitezovića iz Senja, Prva riječka hrvatska gimnazija, Prva gimnazija Varaždin, Gornjogradska gimnazija Zagreb, Gimnazija Požega i domaćin, Gimnazija Karlovac. Predstavljanja su bila zanimljiva i poučna, imali smo mogućnosti saznati o raznovrsnosti školskih aktivnosti i programa nekih škola u Hrvatskoj.
Nakon toga, uputili smo se prema gradu kako bi razgledali njegove znamenitosti te posjetiti Aquatiku. Aquatika je najveći slatkovodni akvarij u Hrvatskoj i najveći na ovim prostorima, a izgrađen je pomoću sredstava iz fondova Europske unije. Akvarij sadrži više od 100 vrsta riba i više od 40 endemskih vrsta, prostire se na približno 3000 m2, a sastoji se od ulaznog prostora, caffe bara, suvenirnice, ureda i izložbenog prostora. Stručni vodič nas je proveo kroz akvarij te nam usput iznosio i razne zanimljivosti vezane za akvarij ali i za sam grad što nam je činilo izvrsnu uvertiru za razgled grada koji je uslijedio. Razgledavanje grada trajalo je oko sat i pol vremena, zavisno o grupi. Pošto je cijeli grad u snijegu i ledu, a temperatura oko -12, nismo mogli vidjeti svu ljepotu Karlovca i njegovih rijeka. Po povratku u školu smo zaboravili na hladnoću, ugrijao nas je bogat, obilan i ukusan ručak nakon kojeg je uslijedilo neizbježno opraštanje od domaćina i povratak u Požegu.
Kući smo krenuli oko 15:20, a atmosfera u autobusu je bila odlična. Mnogo smijeha, šale, iznošenja novih ideja i razmišljanje o raznim mogućnostima doprinijeli su dojmu da je vrijeme samo proletilo. U Požegu smo stigli oko 19:00.
Ovaj susret bio je ne samo poučan već i zabavan. Dva dana sa prijateljima, provedena u putovanju, upoznavanju novih ljudi, novog grada, informiranju o načinima funkcioniranja drugih škola, razgledavanju izložbi i grada i uživanju u svemu što nam je tamo pruženo, nešto je što zasigurno doprinosi osobnom rastu i razvoju svakog pojedinca koji je nastojao sudjelovati te izvući najviše što je mogao iz ovog susreta. Smatram da bi trebalo biti još ovakvih suradnji i projekata koje teže promicanju zajedništva, kulture, važnosti obrazovanja i suradnje među mladim ljudima. Jer ipak, na mladima svijet ostaje.
Autor: Petra Skukan, 4.e
