Članak » Znanstvenici vs. sportaši
Naši učenici na snimanju HRT-ove emisije ,,Ni da ni ne"
Znanstvenici vs. sportaši
I znanstvenici i sportaši ulažu jednako vremena kako bi ostvarili vrhunske rezultate, no zašto se i njihove zlatne medalje ne cijene jednako? Učenici naše gimnazije su 9. svibnja 2015. „žrtvovali“ svoj najdraži dan u tjednu kako bi na HRT-ovoj emisiji „Ni da ni ne“ iznijeli svoje stavove vezane uz ovu zanimljivu temu. Emisija će biti prikazana za 3-4 tjedna.
Na trosatnom smo snimanju u ležernoj atmosferi s Davidom Bankoleom, voditeljem emisije, te sa Tomislavom Reškovcem, profesorom filozofije raspravljali o tezi ,,Treba li država više favorizirati znanost ili sport?". Povod za ovu tezu bio je kratki videouradak naših učenika ,,Zlato je zlato" (snimljen prije četiri godine) te videoklip debate koju su održali Ivona i Filip, studenti te vrhunski debatanti.
Svojom spontanošću, otvorenošću, duhovitošću i opuštenošću pred kamerama zaslužili smo pohvale voditelja i redakcije. Iznijeli smo stavove te mišljenja iz različitih perspektiva, čime samo potvrđujemo svestranost gimnazijalaca.
,,Treba li država više favorizirati znanost ili sport?"
Zaključili smo da je sport cjenjeniji jer donosi euforiju, služi za razbibrigu i sjedinjuje ljude diljem svijeta te širi natjecateljski duh i dinamiku, čime privlači mlade da se i sami počnu njime baviti.
Ali znanost čovječanstvu donosi brojna rješenja pa je njezin doprinos dugotrajniji - ne pamtimo nekog velikog sportaša iz 19. stoljeća, već velika otkrića poput Einsteina i drugih znanstvenika, o kojima učimo i u školi.
Zaključili smo da je mentalitet ljudi takav da cijeni jedino ono čime se bavi i što razumije, dok ostalo omalovažava i prezire. Nakon rasprave, od 22, većina nas je na pitanje iz teze odgovorila s „da“, s objašnjenjem da je sport u Hrvatskoj već dovoljno populariziran i da bi sada na red trebala doći znanost, jer bez nje ne bi bilo naših dragih smarthphoneova, neizostavnih računala te sveprisutnih TV-a.
Jednako vrijedni
Znanost i sport nisu suprotstavljeni, već, koliko god suludo zvučalo, oni su potrebni jedno drugome, jer znanstvenici, da bi izdržali svoj radni tempo, trebaju biti u dobroj fizičkoj formi, a nogometaši ne bi bili toliko popularni da nema televizije koja bi prikazivala utakmice na našim malim ekranima.
Stoga, ne podcjenjujmo naše znanstvenike „čudake“ jer jednog će nam dana njihov trud i genijalnost još više olakšati svakodnevnicu, pa ih poduprimo i budimo im već sada zahvalni, ali ne odbacujmo ni naše sportaše koji nas zbližavaju te nam podižu moral u društvu.
Zato naučimo cijeniti ono što drugi rade, iako ne dijelimo interese, jer važno je baviti se onime što volimo i u čemu uživamo. Naposljetku, sigurno bi bilo dosadno kad bi svi radili isto, a ovako svatko ima svoje područje u kojemu može uspjeti.
