Članak » "Što sam ako se usporedim sa svemirom?"
Učeničko predavanje o zviježđu u sklopu Svjetskog tjedna svemira
"Što sam ako se usporedim sa svemirom?"
Svemir – pojam beskonačnosti i veličanstvenosti. Nije li onda red da mu se malo i posvetimo? U gimnazijskoj je knjižnici u utorak, 6. listopada 2015., Tomislava Ćavar (2.c) održala predavanje „Zapisano u zvijezdama“ pod mentorstvom prof. Dragutina Kovačevića.
Većina nas smatra da smo, u odnosu na naše pretke, u velikoj prednosti što se tiče opservacije zvijezda zbog današnje tehnologije. No oni su imali bistro i čisto nebo, dok mi imamo – svjetlosno onečišćenje, zbog kojeg je mogućnost gledanja zviježđa upitna. Što uopće jesu zviježđa? Skupine zvijezda za koje je potrebna itekakva mašta da se imaginarnim linijama povežu u nekakvu figurativnu cjelinu. Grčka je mitologija, kao pozvana, rado uplela svoje prste pa su njeni junaci postali i naši.
Jeste li se ikada zapitali zašto je baš prsten simbol vjernosti i obećanja, kakve veze ima Mliječna staza (naša galaksija) s mlijekom, zašto 6 mjeseci u godini priroda cvjeta, a ostalih 6 vene, otkud zmiji oko štapa čast da bude znak medicine ili kako je mali škorpion zadobio status opasne životinje? I zamislite – svi su odgovori zapisani u zvijezdama, a povezani s grčkom mitologijom. Tako je npr. Hera, božica sa Olimpa, kao kaznu za oholost strijelca Oriona, poslala malog škorpiona da ga ubije, tako da mu sudbina ne bude samo okrutna, već i ironična.
„Možda starogrčki bogovi ni ne postoje i možda su vjerovanja starih Grka umrla, ali oni su dobili svoj komadić neba i oni će tamo zauvijek ostati, ili barem dulje od nas“, Tomislavina je izjava koja nam daje do znanja da imati svoje zviježđe i nije tako loše. Naime, dokaz da stari Grci nisu popunili baš sva mjesta na nebu je činjenica da se i danas mnogi svemirski objekti nazivaju po onima koji su ih otkrili. Ako i vi želite ostaviti neizbrisiv trag iza sebe, ne brinite, jer ne morate biti astronom – dovoljno je, kako Tomislava tvrdi, otići do panoa u predvorju, odabrati zviježđe, napisati svoju priču i tako uzeti vlastiti komad vječnosti.
No ako želiš postati zvijezda, bilo na nebu ili na zemlji, ne moraš učiniti ništa, jer ti to već jesi. Da, ti si zvijezda, čovječe! Zvijezda koja je stvorena da bude jedno svijetlo među mnogima. Ali ne plaši se veličine, ne plaši se ni kvantitete, već se samo sjeti kako je tvoj sjaj puno veći nego što možeš zamisliti. Beethovenovo retoričko pitanje oko naše uloge u svemiru je duboko, jer se često smatramo najmoćnijima, no to je samo jedno mišljenje. Upravo si ti, kao i ja, malen, ali postojan dio tog istog univerzuma, što je i sam Gustav Fechner zaključio: "Kad čovjek umre, zatvori se jedno oko svemira." Ne zaboravi to nikada, jer onda neće ni zvijezde.
Autor: Marija Lešković, 3.d
