Članak » Mir vama!
Gimnazijalci na hodočašću u Sarajevu
Mir vama!
„Vi to vrlo dobro znate... kolika razaranja, kolika patnja, kolika bol. Iz ovoga grada uzdiže se vapaj naroda Božjeg: nikada više rata!“ Došao nam je pokloniti mir, ali dobili smo još više. Zahvaljujući papinoj iskonskoj dobroti, jednostavnosti i poniznosti, na njegovom pohodu 6. lipnja 2015. Sarajevo je bilo prijestolnica kršćanstva u cijelome svijetu.
Takva prilika nije za propustiti, pa je prof. Ivo Grbeš organizirao putovanje za naše gimnazijalce koji su bili zainteresirani. U petak u 21h krenuli smo na put koji nas je učinio jednima među 67 000 ljudi iz cijeloga svijeta, raznih nacionalnosti (Kinezi, Amerikanci, Ukrajinci, Nijemci, Talijani, Poljanci i dr.), ali i vjeroispovijesti, koji su se okupili na stadionu Koševo. Svečano misno slavlje je trajalo od 11 do 13 h, a nakon zahvala sudionicima, organizatorima i nadasve papi, nositelj Božje riječi je nastavljao sa svojim rasporedom, i dalje vođen geslom „Mir vama!“.
Ovo nije bio samo još jedan posjet još jednog pape, već naznaka nade za kojim je ovaj ispaćeni narod dugo tragao. Još jednom hvala papi Franji što nam je donio mir, jer idući mračnim tunelom života je lakše kada na njegovom kraju zrake svijetlosti zrače.
Za kraj pročitajte dojmove naših gimnazijalaca:
„Papa je zračio posebnom energijom zbog koje je cijeli susret bio idiličan, nestvaran, pa tek kasnije shvatiš gdje si bio i koga si zapravo vidio. Bilo je jako vruće, ali kada je kraj nas prošao, zapuhao je vjetar koji je djelovao kao lahor.“ (Ana Berač, 2.d)
"Bilo je lijepo vidjeti prepun stadion ljudi iz cijeloga svijeta koji su zanemarili razlike i zajedno pjevali vjerske pjesme i slavili taj dan. Papa je prepun pozitivne energije, ali kada je prošao kraj mene, osjetio sam i njegovo silno osiguranje. Bila je velika sparina i na kraju je sve dobro prošlo, jedino ne za one koji su izgorili na suncu. Ovaj me je susret potaknuo da još više vjerujem u Boga." (Božo Kvesić, 2.b)
„Kada je prošao, to su bile takve emocije da su mi suze momentalno krenule. Nije ga bilo teško čekati na sparini preko osam sati za onaj trenutak kada sam u isto vrijeme osjetila šok, veselje i mir.“ (Antonija Jelčić, 2.d)
Autor: Marija Lešković, 2.d
